Bambi – priča za djecu

Bambi – priča za djecu!

Bambi – priča za djecu.

Dok se proljeće nježno budi, sa njim na svijet dolazi i Bambi, jedno nježno lane prema kojem su svi stanovnici šume hitali, samo kako bi ga vidjeli, pozdravili i upoznali. Vjeverica, miš, ptičice, zečić Trupko i njegovi zečiji prijatelji – svi su toga dana uzbuđeni stigli do malog Bambija i njegove mame.

Njegova majka dobro ga je hranila i jako brzo Bambi je narastao dovoljno da stane na svoje, još uvijek tanke ali stabilne, noge.

Jednog novog jutra, Bambi je pridigavši se na svoje tanane nožice, krenuo da sa svojim prijateljima ispita sva čudesa šumskog prostranstva. Njihove su oči lutale neumorno pronalazeći novo savršenstvo prirode kojem će se diviti šetnjom kroz šumu.

Na sreću imali su odličnog vodiča Trupka koji im je polagano pričao o svakoj biljčici i svakom kamenčiću, spretno ih vodeći u najljepše dijelove ovog prostranstva. Da ga nije bilo, uuu šta se sve moglo desiti – mogao se Bambi tako zadivljen odvojiti od grupe svojih prijatelja i ostati sam neznajući put kući…

Divan je taj ambijent prostranstva šumskog, u trenutku ugledaše šarenog leptira, a evo i slijepog miša u visini. Tu su i krtice što kopaju dugačke tunele i nisu neki ljubitelji sunca. Sada ugledaše vesele kuniće i ptice raznobojnog perja i kljunova kako se dižu u svoje odvažne visine na nebeskom plavetnilu.

Poslije nekoliko mjeseci bezbrižnog i sretnog života, stigla je zima, pa je Bambi opet imao šta da vidi i nauči. Jednog jutra, kad se probudio, iznenadio se koliko se šuma izmjenila.

– Pao je snijeg! – rekla mu je mama.

Pošavši u šetnju, Bambi opazi kako mu noge tonu u tu čudnu bijelu stvar, hladnu, ali ipak nekim čudom prijatnu, kao da zna na koliko zanimljivih načina može da se zabavi na snijegu. Drveće, žbunje, trava i mahovina, svi članonvi šumskog prostranstva bili su pokriveni tim blistavim prekrivačem.

Jednog dana Bambija probudi silan prasak, koji uzbuni svu šumu. Sa svih strana šumom su odjekivali pucnji pušaka.

– To su lovci! – čulo se sa svih strana.

Mama košuta natjerala je Bambija da bježi koliko ga noge nose, kako bi se spaio od lovaca. On je trčao i trčao, misleći pri tom na svoje prijatelje s nadom da će se i oni uspjeti spasiti. Već je čuo priču o lovu, o tome kako su jednog dana došli ljudi da svojim puškama poremete mir šume, i koliko su žrtava ostavili za sobom. Ta mu je priča i misao davala snagu da nastavi trčati i ne odustaje od nakane da se spasi sigurne smrti. I uspio je!

Za razliku od Bambija, mama košuta, na žalost, nije uspela da pobjegne lovcima, a sa njom su poginule i mnoge druge šumske životinje. Tata, snažni i dovažni godpodin jelen, pokušao je da utješi Bambija, dok su svi njegovi prijatelji došli su da podijele tugu sa njim. Sa istim namjerama, došla je i košutica Falina sa kojom je Bambi proveo cijelo ljeto, igrajući se. Ona je sada, zajedno sa Trupkom i drugim prijateljima, preuzela brigu o Bambiju čije je srce ranjeno. Bambi je znao da se u njih može pouzdati, jer upravo tome prijatelji i služe.

Iznova se rodilo novo proleće, a Bambi sa čuđenjem otkrio da se nešto mijenja u njegovom životu. Falinino prisustvo počelo je da mu znači mnogo više nego društvo svih drugih životinja – njegovih prijatelja.Više nije bilo dvojbe – Bambi se zaljubio! I Falina je pokazivala svoju ljubav prema Bambiju – nježno ga je protrljala njuškicom kada je primijetila njegovu naklonost. Ova je vijest vratila sreću u šumu, a Bambi i Falina postali su nerazdvojni prijatelji.

Međutim sve što je lijepo kratko traje pa tako i bezbrižna sreća koja je valadala šumom bestragom nestade jednog dana kada šumu iznenada zahvati požar. Trebalo je bježati, spašavati glavu. Vatra se širila, a dim je počeo da guši sve životinje, među kojima je bio i Bambi. On skupa sa drugim jelenima i košutama i ostalim životinjama, pojuri prema rijeci.

U međuvremenu vatra je plamtala sve jače, vrelina je postajala neizdrživa, ali Bambi, koji je sada već porastao, pomagao je drugim, slabijim životinjama da se spase. Pratio ih je, jednu po jednu, dok su prelazile rijeku i pružao ruku pomoći ukoliko bi im zatrebala. Već pri samom početku akcije spašavanja drugih životinja, Bambi je dlučio – on će biti posljednji koji će preći na drugu, spasonosnu obalu uvjerivši se da su svi na sigurnom i da niko nije zaostao. Ne obazirući se na opasnost, Bambi je najprije pomogao svjim malim prijateljima da se domognu druge obale, pa se tek onda i sam pridružio drugim jelenima.

Odrastanje i sve teške situacije i strahovi, sa kojima se Bambi suočio dok je odrastao, učinile su ga zrelim i odgovornim jelenom kakav će ostati čitavog života.

Kako znamo? Zato što svako ko se okušao u pružajnu bilo kakve pomoći drugima, osjetio je taj divni osjećaj kada sve oluje prođu i ostane sam ponosan na sebe. Od toga se ne odustaje!