Ćup zlata – priče za djecu
Ćup zlata – priče za djecu!
Nekada davno na imanju jednog kneza po cijeli dan radilo je jedan bračni par. Muž i žena, kako bi zaradili pokoji dinar da sebi kupe hranu i tek da prežive, danonoćno su svoju snagu podredili zahtjevima kneza. Sve što su imali, bila je njihova malena koliba i još manja bašta pored kolibice, na kojoj su sadili krompir.
Jedne godine krompir je rodio bolje nego ikada do tada pa siromašni čovek odluči da ga zakopa u pijesak pored kuce kako bi mogao duže da stoji i prehranjuje cijelu porodicu.
Tako krenuše oni da kopaju kako bi iz zemlje izvadili sav urod, ali nenadano njihove alatke počeše da lupaju po nečemu mnogo tvrđem od krompira. Nastavili su kopati da bi nakon nekog vremena pronašli neki stari ćup.
Iznenađenje je bilo još i veće, kad su ga otvorili. Imali su šta da vide – ćup je bio pun zlatnika. Ovi radom napaćeni ljudi, bili su unevjerici ali jednako tako i presretni jer se najzad sreća i njima osmjehnula.
Onda žena reče
Žena: Jao mužu moj, niko nam neće vjerovati da imamo ovoliko zlata.
Muž: Ženo, niko neće ni znati da smo našli ćup jer ako saznaju doći će da nam zlato i uzmu. Ne smiješ nikome reći šta smo pronašli.
Čovjek se najviše plašio kneza, jer ako bi on saznao za ćup sa zlatom odmah bi ga uzeo od njih, obzirom da su ga pronašli na njegovom posjedu. Zato još jednom reće ženi da ni slučajno ne govori nikome da su našli zlatnike.
Sutradan, kako su i navikli, odoše oboje da rade na kneževom imanju. Žena nije mogla da izdrži jer čuvati tajnu nije joj bila jača strana, pa reče jednoj prijateljici sa kojom je zajedno radila toga dana:
Žena: Zamisli šta nam se jučer desilo. Muž i ja kopali smo ispred kuće u pijesku, kada nađosmo ćup pun zlatnika.
Prijateljica: Ma nemoguće, niste valjda.
Žena: Jeste jeste, samo ne smiješ nikome reći da sam ti ovo rekla.
Prijateljica nije mogla da izdrži, pa ispriča sve to drugoj ženi, druga trećoj, i tako redom, sve dok priča nije stigla i do kneza. On pozove njenog muža i upita ga:
Knez: Kakvo si ti to blago našao?
Čovjek: Nisam nista našao. Ne znam o čemu pričate.
Knez: Tvoja žena rekla je da jesi. Ona kaže da si našao ćup pun zlatnika.
Čovjek: Ona je to izmislila kako bi imala šta da priča sa prijateljicama.
Knez reče da će ih oboje saslušati za par dana i da će ga ubiti ako se ispostavi da je on lagao a da je žena govorila istinu. Čovjek pokunjeno pokupi svoje stvari i ode, prikrivajući srdžbu zbog ženig dugog jezika, kako ga knez ne bi prozero. Kad stiže kući, ljutito se obrati ženi:
Muž: Slušaj me ženo, večeras će ovuda proći Turci sa psima. Ti se sakrij u podrum da te ne bi pronašli, a ja ću se već nekako snaći.
Žena posluža muža i hitro ode u podrum, dok muž zatvori vrata za njom. Kada je zatvorio, muž ode do pekara i kupi mnogo pereca, pa se vrati kući i posija ih svuda oko kuće. Ujutru ode u podrum po ženu i reče joj da su sinoć umjesto kiše, sa neba padale perece i da ide brzo da ih pokupi. Ona ode i zaprepasti se kad ugleda perece na zemlji svuda oko kuće.
Taj dan opet knez pozva muža kod sebe i opet ga upita isto pitanje – da li je našao zlatnike. Čovjek mu opet istu laž izreče, da je sve to izmislila njegova žena. Nakon toga muž ode kući i reče ženi da je knez poludio, da je pobegao iz dvorca i da ga jure sa psima.
Savjetovao je da brzo pobjegne u podrum. Ona ga odmah posluša i strča u podrum, a muž zatvori vrata za njom pa poče da izaziva pse iz susjedovog dvorišta. Oni počeše da laju, a za njima i psi iz drugih kuća, da bi na kraju cijelo selo vrvilo od snažnog laveža pasa. Kad se smiriše muž ode po ženu.
(Ćup zlata) Sutradan pozva knez oboje
i muža i ženu, kod sebe na imanje, pa ih upita:
Knez: Da li ste našli zlatnike?
Muž: Nismo nas…
Žena: Jesmo, našli smo ćup sa zlatnicima – prekide žena muža.
Knez: Znači lagao si me ipak. Kaži mi ženo, kada ste našli taj ćup?
Žena: Prije nekoliko dana kneže, onaj dan kada su Turci prošli kroz selo.
Knez: Kakvi Turci ženo, nikakavi Turci nisu prolazili kroz selo.
Žena: Ma jesu kneže, te noći su čak padale perece umjesto kiše.
Knez: Padale perece umjesto kiše? Ženo da li se ti šališ samnom? Govori kada ste našli ćup!
Žena: Ne šalim se kneže, nasli smo ćup zlata dva dana prije nego sto ste vi poludjeli, pa su vas jurili sa psima.
Knez: Ja poludio? Ma ti si poludjela luda ženo. Vodite ih napolje odmah, ovo je čisti bezobrazluk!
Istjeraše ih oboje napolje, nakon čega muž objasni ženi da nije luda, nego kako su prevarili kneza da im ne bi uzeo zlatnike iz ćup zlata. Odoše njih dvoje kući sretni, da bi sa onim zlatom živjeli lijepo još mnogo sretnih godina.
