Djevojka nadmudrila cara – priča za djecu.
Jedan siromah živio je u jednoj pećini i nije imao ništa do jednu šćer, koja bijaše mnogo mudra i koju su vodili svuda u prošnju, pa je i oca svoga učila kako će prositi i pametno govoriti. Dođe jednom siromah kod cara, da mu car štogođ udijeli. Car ga upita odakle je i ko ga je naučio tako mudro govoriti. On mu odgovori odakle je i kako ga je šćer naučila mudro zboriti.
– A šćer tvoja od koga je to naučila? – upita car
– Bog je nju umudrio i naša jadna siromaština. – odgovori siromah.
Tada mu car dade trideset jaja i reče mu:
– Ponesi ovo tvojoj šćeri i reci joj neka mi iz tih jaja izleže pilad, pak ću je dobro darovati, ako li pak ne izleže, hoću te staviti na muke.
Siromah ode plačući u pećinu i sve šćeri svojoj ispriča. Ona prepozna da su jaja varena, i reče ocu da mirno pođe na počinak, a da će se ona za sve brinuti. Otac je posluša i ode spavati, a ona dohvati pinjatu i nastavi na vatru punu vode i boba. Zovne ujutro oca i reče mu da uzme ralo i povede volove da idu orati pokraj puta kuda će proći car, i reče mu:
– Kad vidiš cara, uzmi bob pa sij, i viči: “haj volovi, pomozi Bože da rodi varen bob.”Kad te car upita kako može roditi varen bob, a ti reci: “kao i iz varenijeh jaja izleći se pilad.”
Djevojka nadmudrila cara
Siromah posluša šćer pa ode te stane orati. Kad ugleda cara kako ide, on stane vikati: “Haj volovi, pomozi Bože da rodi varen bob.” Čuvši ove riječi, car stane na putu i reče siromahu:
– Siromaše, kako može roditi varen bob?
– Čestiti care, kao i iz varenih jaja što se mogu izleći pilad. – odgovori on njemu.
Pomisli car odmah da ga je šćer i odgovoriti naučila, pa zapovjedi slugama da ga uhvate i dovedu pred njega. Kada ga dovedoše, car mu pruži svezak lana govoreći:
– Uzmi to, i od toga ćeš napraviti guminu i jedra sva, kao i ostalo što je potrebno za jedan brod; ako ne uspiješ, izgubićeš glavu.
Djevojka nadmudrila cara
Siromah s velikim strahom uzme svezak i plačući ode kući da svojoj šćeri kaže šta se dogodilo. Šćer ga pošalje da spava obećavajući da će ona sve to srediti. Sutradan uzme ona mali komad drveta, pa probudi oca i reče mu:
– Uzmi ovo drvo i ponesi ga caru neka mi od njega napravi kudelju i vreteno i stative i ostalo što treba, pak ću ja njemu napraviti sve što naređuje.
Siromah posluša šćer i kaže caru sve kako me je ona rekla. Car, čuvši ovo, začudi se i stane misliti šta će učiniti, pa onda dohvati jednu malu čašicu i reče mu:
– Uzmi ovu čašicu i ponesi tvojoj šćeri neka mi njom presuši more da ostane polje.
Siromah posluša i plačući ponese šćeri onu čašicu i kaže joj sve što je car rekao. Djevojka mu reče da ostavi do sutra i da će ona sve srediti. Sutradan, ona zovne oca i da mu litru stupe i reče:
– Ponesi ovo caru i reci mu neka ovim zatisne sve izvore i sva jezera, pa ću ja presušiti more.
Siromah ode i tako caru kaže. Car videći da je djevojka mnogo mudrija od njega, zapovjedi mu da je dovede pred njega. Kad je dovedoše i oboje se pokloniše pred njim, onda je car upita:
– Pogodi, djevojko, šta se može najdalje čuti?
– Čestiti care, najdalje se može čuti grom i laž. – djevojka odgovara.
Tada se car dohvati za bradu i obrnuvši se svojoj gospodi upita ih:
– Pogodite koliko valja moja brada?
Jedni stadoše govoriti, ovoliko drugi onoliko, dok djevojka ne odgovori svima da nisu pogodili, pa reče:
– Careva brada valja koliko tri kiše ljetne.
Car se začudi pa reče:
– Djevojka je najbolje pogodila.
Pa je onda upita hoće li biti njegova žena, i da se ne razmišlja puno jer drukčije ne može biti nego tako. Djevojka se pokloni i reče:
– Čestiti care! Kako ti hoćeš neka bude, samo molim da mi napišeš na karti svojom rukom, ako bi se kad god na mene rasrdio i mene od sebe otjerao, da sam slobodna uzeti iz tvoga dvora ono što mi je najmilije.
Car joj ovo odobri i potpiše. Nakon što prođe neko vrijeme, car se na nju razljuti i reče joj:
– Neću te više za ženu, nego hajde iz moga dvora kud znaš.
Carica mu odgovori:
– Svijetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim i da sutra pođem.
Car joj dopusti da prenoći, da bi carica kad su sjeli da večeraju, pomiješala mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudila ga da pije govorivši mu:
– Pij care veselo, jer ćemo se sutra rastati, i vjeruj mi da ću biti veselija nego kad sam se s tobom sastala.
Car se napio i kada više nije mogao da pije, on zaspi, a carica napravi karocu i ponese cara u kamenu pećinu. Kad se car u pećini probudi i video gdje je, poviče:
– Ko me ovdje donese?
– Ja sam te donijela. – carica mu odgovori
– Šta si ti to od mene učinila? Da li sam ti rekao da više nisi moja žena? – upita je car.
Onda mu ona izvadivši onu kartu reče:
– Istina je, čestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj šta si na ovoj karti potpisao: Što mi bude najmilije u tvome domu da ponesem sa sobom kad od tebe pođem.
Car vidjevši to, poljubi je i vratiše se opet u carski dvor.
